Foto: PU požeško-slavonska
U četvrtak, 8. rujna 2011. godine u Kusonjama je svečano obilježena 20-ta godišnjica tragične pogibije 20 hrvatskih branitelja te 18. obljetnica pogibije još trojice branitelja koji su nastradali na isti dan 8. rujna 1993.godine.
Naime, početkom rujna 1991. na zapadnoslavonskoj bojišnici već se vode teške i intenzivne borbe. Malobrojne i slabo naoružane hrvatske snage pokušavale su zaustaviti napade banjalučkog korpusa JNA i snaga pobunjenih Srba koje su nastojale presjeći auto-cestu Zagreb-Beograd i ovladati većim naseljima. Jedno od tih naselja je i Pakrac.
Prvih dana rujna 1991. u pomoć obrani Pakraca stigla je "A" satnija 1. bojne 105. bjelovarske brigade ZNG-a. Kako bi izvidio stanje na bojišnici, Izviđački vod "A" satnije 8. rujna 1991. improviziranim oklopnim transporterom otišao je u izviđanje okolice Pakraca. Kada su utvrdili da na ulazu u selo Kusonje nema neprijateljskih barikada, transporterom ulaze dublje u selo, ali upadaju u pripremljenu zasjedu. Obzirom da im je transporter bio pogođen, pod uraganskom vatrom svih 20 hrvatskih vojnika sklonilo se u prvu kuću koja se ubrzo našla pod snažnom pješačkom paljbom tromblona i kumulativnih mina srpskih paravojnika potpomognutih logistikom i naoružanjem JNA.
Međutim, hrvatski vojnici su, iako malobrojni i okruženi višestruko nadmoćnim neprijateljem pružili izuzetno jak otpor. Neprijatelj se nije uspio niti približiti opkoljenoj kući, a svaki pokušaj pješačkog napada završio je sa mnogim poginulim i ranjenim srpskim vojnicima. Kada su u zapovjedništvu brigade saznali za zasjedu, opkoljenima je poslana pomoć u ljudstvu koja se uspjela probiti svega na desetak metara od kuće, pozivajući opkoljene hrvatske vojnike na proboj. Kako su opkoljeni branitelji već imali poginule i ranjene pripadnike, preživjeli su odbili izići i ostaviti ranjene suborce. Tek kada je neprijatelj uspio minirati kuću, u prijepodnevnim satima 9. rujna 1991., preživjela šestorica branitelja s uzdignutim rukama su se predali.
Suprotno svim ratnim pravilima i konvencijama, srpski paravojnici pobili su zarobljene i ranjene gardiste.
Tijela hrvatskih branitelja pronađena su 29. siječnja 1992. u masovnoj grobnici u Rakovom Potoku s još 23 civilne žrtve iz Kusonja.
Odajući počast svojim poginulim suborcima dvije godine kasnije prilikom postavljanja vijenaca od podmetnute srpske mine poginula su još tri hrvatska branitelja.
Od tragedije u Kusonjama proteklo je 20 godina, a svake godine, tragično i mučki ubijenih hrvatskih branitelja prisjeća se na komemoraciji i Svetoj misi uz kapelicu Male Gospe u Kusonjama, podignute njima u čast, Mimohodom istine, te polaganjem vijenaca na spomen obilježju kod Rakovog Potoka gdje su pronađeni posmrtni ostaci branitelja. Kod kapelice Male Gospe održana je i sveta misa koju je predvodio biskup Bjelovarsko-križevačke biskupije Vjekoslav Huzjak.
Uz predsjednicu Vlade Jadranku Kosor na komemoraciji u Kusonjama bili su i potpredsjednik Sabora RH Vladimir Šeks, ministar obrane Davor Božinović, ministar graditeljstva Branko Bačić, ministar turizma Damir Bajs, ministar branitelja Tomislav Ivić, brigadni general Vlado Šindler, predstavnici tijela lokalnih vlasti i predstavnici policije.
Pozdravljajući sve okupljene predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor podsjetila je na nemjerljiv doprinos poginulih hrvatskih vitezova u stvaranju samostalne i suverene Hrvatske čija se žrtva nikada ne smije zaboraviti. „Sjećanje na njihovu žrtvu mora nam biti poticaj da budemo još ponosniji, još snažniji i da se još snažnije borimo za budućnost Hrvatske i budućnost naše djece.“ - naglasila je premijerka.
Nakon što je otkrivena spomen ploča zahvale donatorima koji su pomogli u gradnji spomen područja i kapelice Male Gospe, vijence uz kapelicu, u ime vlade položila je predsjednica Vlade Jadranka Kosor, u ime Hrvatskog sabora vijenac je položio dopredsjednik Vladimir Šeks, a u ime predsjednika države vijenac je položio stožerni brigadir Vlado Šindler. Vijence su položili i predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata gradova Pakraca, Bjelovara, Požege i Lipika, županija Bjelovarsko-bilogorske i Požeško-slavonske te predstavnici PU požeško-slavonske i PU bjelovarsko-bilogorske.